Post thumbnail of Palačinka story
8 September 2009
Continue reading Palačinka story

Palačinka story

Pošto neki ne znaju za #BlogOpen09palačinke a bili su na BlogOpen-u ( naravno mislim na @dijicu ) sledi priča u slici i reči…

Subota ujutru, posle kraćeg spavanja blogeri su se opet, u manje ili više organizovanim kolonama, uputili ulicama Niša tražeći zgodno mesto da odmore. Utočište su pronašli u Kutak kafeu (pitam se da li smo slucajno baš taj izabrali i ako su isto to mesto dan ranije kritikovali zbog nedostatka produžnih kabli i štekera pa su bili uskraćeni za zadovoljstvo da napune svoje ljute laptop mašine.

Kad smo se udobno smestili Drvce je počelo da čeprka po nekoj kesi koju do tada nismo primećivali (mislim na kesu a ne na Drvce)…
DSCF2950

Zapitam se “šta li ova sad vadi iz ove kese kad su ovi stolovi najmanji koje sam u životu video, ne možeš ko čovek ni aparat da spustiš na njega a mani bilo šta drugo”, i totalno nenadano dobijem odgovor… “E Waltere, doneo ti Slavko palačinke”…

Nemoj da zezaš da su palačinke!?!?! To je bila moja reakcija…
DSCF2951

I onda izlivi nežnosti i oduševljenja…
Slavko ti si legenda…
DSCF2952

Brate moj…
DSCF2953

Slavko Ilić, primer domaćina!!!
DSCF2955 DSCF2956 DSCF2957

Veliko hvala Ivani što se potrudila da zabeleži ove trenutke!

Post thumbnail of Rovovsko druženje
14 August 2009
Continue reading Rovovsko druženje

Rovovsko druženje

Ostalo je još 20 dana do onoga što većina blogera u Srbiji čeka celu godinu. Pogadjate, radi se BlogOpen-u ‘09. Ovih dana dobijam neka glupa pitanja tipa “jel ideš”. Pa mislim ALOOOO kako neko može to i da pita. Onaj ko se ne pojavi u Nišu 4. i 5. Septembra može slobodno da stavi katanac na blog ;-)

Elem, #BlogOpen09 se održava u Rovovima Niške Tvrdjave 4. i 5. Septembra u sklopu festivala e-tvrdjava. Ono što smo juče saznali od SlavkaMilorada jeste da će akcenat ovogodišnjeg @BlogOpen-a biti stavljen na networking i dobro zezanje, što je i logično jer većina nas dolazi u Niš upravo zbog druženja, a biće organizovano i nekoliko dobrih predavanja. Ja sigurno neću propustiti ono što budu pričali Bane, Milan, Miloje i Miloš. Ponovo nam dolaze prijatelji iz Makedonije, Hrvatske a izgleda da će se konačno pojaviti i neki koji su se do sada krili i izbegavali nas a koje svi jedva čekamo da upoznamo. ;-)

Ja sam se već prijavio a ako neko nije neka požuri, nemojte da se momci iz organizacije znoje, i nemoj slučajno da vas nema. Niš nije daleko, cene su pristupačne a zezanje je zagarantovano… mislim gde je BITNO tu je i šala :-P

E da, baneri su ovde… s njima znate šta treba.

Post thumbnail of Uživanje u prirodi
18 July 2009
Continue reading Uživanje u prirodi

Uživanje u prirodi

Juče sam se odlično provodio na jezeru. Sa ćerkicom sam pobegao od nesnosne vrućine u prirodu i odlično smo se zabavili. Rashladili se u jezeru nekoliko puta, malo šetali, posetili Dedu i razbacali mu sav pesak po dvorištu… :-)  sve u svemu veoma prijatan dan.

Jedina stvar koja me je kao šamarom vratila u neke teške dane za mene bila je pesma koju su pustili sa obližnjeg splava dok smo uživali na plaži. Ipak, ništa nije moglo da pokvari ukupan pozitivan utisak. Teramo dalje.

A pesma… pa koja bi druga?
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=s6KgOjM6b7c[/youtube]

Gdje da krenem Moskva, Kairo
da te se nikad ne bi sjetio.
Padaju heroji, ne i ja
srce mi slomi, sve si slomila

Ref:
Nena, ne mogu sam,
ooo Nena, plasi me dan.
Nena, ledena noc,
oo Nena, upomoc!

Sve je protiv tebe uzalud,
ostajem jednako za tobom lud.
Padaju heroji, ne i ja
srce mi slomi, sve si slomila.

Post thumbnail of Zvezda Severa
9 July 2009
Continue reading Zvezda Severa

Zvezda Severa

Bio je to još jedan bezbrižan dan u školi, ne mogu da se stim godišnjeg doba a ni kakvo je vreme bilo, znam da nije padala kiša, veliki odmor, školsko dvorište prepuno kao i uvek. Zašto smo baš tada nekoliko mojih drugova i ja pošli u Gimnaziju mislim da nikad niko neće znati. Dok smo se probijali kroz gužvu, već uveliko na teritoriji koja pripada gimnaziji svi “tabletičari” su nas začudjeno gledali. Nije baš bilo uobičajno da se tamo neki mašinci (mi u ovom slučaju) šetaju medju “uglednim” učenicima Gimnazije. Nismo mnogo obraćali pažnju i išli smo svojim putem sve dok me iza ugla, baš tu kod ulaza u zgradu gimnazije, nisu sačekala dva najlepša oka koja sam do tada video u životu. Skoro smo se sudarili, neke sveske su popadale po betonu i kada se uspravila kao da me je grom udario. Lepo lice, lep stas, idealna kosa, ali oči, oči su bile ono što je izdvaja od drugih. Okrenula se i otišla a ja sam osto ukočen.
Iako sam se trudio da je ponovo sretnem nije mi polazilo za rukom. Već sam postao sumnjiv svim gimnazijalcima jer sam više vremena provodio ispred njihove nego ispred moje škole ali uzalud. Već sam polako počeo i da odustajem i jedno veče, dok smo pravili jednu od uobičajnih žurkica, ispričam drugarici šta mi je na duši. Reč po reč dodjemo do zaključka da nije sve baš izgubljno jer ona je tu!! Dobro ne baš tu sa nama ali jeste dva sprata ispod. Baš ona, devojka sa katastrofalno lepim očima, bila je komšinica moje drugarice kod koje smo provodili sate i dane družeći se.
Naravno, te prelepe oči nisu mogle biti osvojene bez prepreka. Jedno veče, kada smo se konačno našli na istom mestu i u isto vreme, pojavio se i on. Sada moj dobar prijatelj a u to vreme ljuti rival važio je za jednog od onih kojima se ne zamera a ja sam se drznuo da mu poljuljam poziciju u onim pomenutim očima. Čak sam dobio i ponudu (ili pretnju, kako je ko razumeo) da se direktno obračunamo i razrešimo pitanje ko je tu u stvarni glavni dasa. Ja sam naravno, na zaprepašćenje svih a ponajviše ponudjača, pristao. Ah šta da radim, uvek sam bio spreman da dam i život ako treba za ljubav. Greška, znam, al neke lekcije se nikad ne nauče.
Najduže i najbliže jedan drugom smo bili kad je ona došla sa mojom drugaricom na kafu. Nema šanse da vam objasnim kako sam uzbudjen bio. Nisam mogao da dočekam dogovoreno vreme a onda kada se začulo zvono na vratima poželeo sam u zemlju da propadnem i nisam znao kako da se ponašam. Trema valjda. Sedeli smo, razgovarali, popili kafu…

Od svega se najviše i najbolje sećam nekih čizmica do kolena, u to vreme extra modernih, kojima je trebalo jedno 45 minuta da se zapertlaju i sećam se šoljice iz koje je pila kafu a koja je dobila počasno mesto u stklenoj vitrini. Šoljica je stajala tako neoprana jedno mesec dana i podsećala me na nju sve dok majka jednog dana nije rešila da sredi moju sobu. Kakva je to žalost bila ne mogu da vam opišem.
Bili su to oni dani kojih ću se uvek rado sećati u životu. Dani druženja, srećnih i nesrećnih ljubavi, mladosti i ludosti. I verovatno ću se uvek sećati tih crnih čizmica, šoljice od kafe i najlepših plavih očiju na svetu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Kn0ErPF-YdI[/youtube]

Ovo je pesma koja je obeležila tih nekoliko dana mog života :)

Post thumbnail of 2. BITNO rodjendan
3 July 2009
Continue reading 2. BITNO rodjendan

2. BITNO rodjendan

Za izreku “slika govori više od hiljadu reči” svi smo čuli. Zamislite situaciju kad ni slika nešto ne može da opiše, o rečima i da ne govorim. To je znak da to nešto jednostavno treba doživeti da bi se stekao pravi utisak.

28.06.’09. na Vidovdan, BITNO organizacija je proslavila svoj 2. rodjendan. Na proslavi su Rain Dog i supruga, Deda & family, Suske & family, Jugoslav Jovanović, Gaga sa porodicom, Miloš Petrović, braća Mitrović – Igor i Ivan, Sandra i Miff sa sinom i ćerom, Aleksandar Kulić, Zoran Milojević sa suprugom i sinom, moja mezimica Teodora i ja. Ko nije došao ne zna šta je propustio. Puno zabave, puno osmeha, puno pozitivnog duha i pozitivne atmosfere. Ni jedna slika i ni jedna reč neće moći opisati takvo jedno okupljanje.

Ono sto možda najviše pomaže da se shvati o kakvim ljudima i kakvim druženjima je reč jeste rečenica koju je Gaga napisala a koja mi je naterala suze na oči:

“Bili smo kao jedna velika porodica koja je 24h zajedno, što samo potvrđuje onu izreku “Svi za jednog, jedan za sve”

[vimeo]http://www.vimeo.com/5435206[/vimeo]

Powered by Wordpress   |   Lunated designed by ZenVerse