s nekim osjećajem daljine
jer nema nikoga ovdje kraj mene
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza
noćas te tugujem
a u istom smo gradu
i iste brojimo minute
samo što usne ne ljube i šute
samo što oči prosipaju sjaj
u nekim drugim sobama
nekim drugim ljudima
noćas te tugujem i skitam
ne ljubim i pitam
sto je tamo iza jutra
iza zagrebačke zime
postoji li tamo jos tvoje ime
kao sto ti u meni postojiš
i ova noć sto miriše
po narančama s juga
govori mi što je tuga
nisi daleko
a čini mi se kao sto godina
svijetlosti i tame
kao da se ljubav tamo topi
na plamenu svijeće
i tugujem te noćas
i tugujem
i tugujem…

Željko Krznarić

tekst pozajmljen sa http://www.mycity.rs/Blog