Upoznali smo se, ne znam ni ja kako, spojilo nas neko zajedničko društvo, pre odprilike 17 godina. Još smo bili deca i ako smo mislili da smo popili svu pamet ovog sveta u to vreme. Čini mi se da tad nismo ni znali šta je pravo prijateljstvo. Bilo je to vreme zabave, i ako se padalo u vreme najveće krize, druženja, provoda… ništa nas nije pogadjalo, dobro ne baš ništa ali kad sada razmišljam o tome shvatam da su to bile sitnice, i najvažnije u životu bilo je da smo što više zajedno. Pomagali smo jedan drugom, podržavali u svim glupim idejama koje su nam padale na pamet, tešili u teškim trenucima. Sve to je trajalo nekih godinu ipo a onda nas je život odveo svakog na svoju stranu… više se nismo ni videli ni čuli.
Petnaest godina kasnije, jer izgleda da zaista neko to od gore vidi sve, prijatelj se vratio. Baš u danima kad mi je bilo najteže, kad nisam znao šta da radim sam sa sobom, nisam imao ideje, nisam imao rešenja. Posle 15 godina imao je vremena za mene. Imao je strpljenja da sasluša, imao je volju da ponudi pomoć. I pomogao je, mislim da ni on nije svestan koliko. I pomaže još uvek, i ne traži ništa za uzvrat. Posle gomila razočarenja u ljude kojima sam verovao, pojavio se prijatelj posle 15 godina i pomogao a da mu to niko nije ni trazio. Možda bi neki drugi od njega trebali da nauče šta znači prijateljstvo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=NuxS-9t3tnY[/youtube]
